Mišova šarena muzička kutija
In: Digitalna motika
6 Feb 2010Tematiku teksta In elokventia veritas od pre nekoliko dana nisam ni u snu želeo da se “spuštam” na lokalni nivo, niti da njom lociram ikakve dodirne tačke, čak ni posle prekjučerašnje emisije na TV Sezam čiji sam snimak postavio u predhodnom postu. Najmanje sam imao razloga da je vezujem sa cenjenim kolegama blogerima Zoranom i Jugoslavom ali mala montaža koja je jutros osvanula na FB i koju je postavila Nena me je potpuno oduševila pa sam je na njen nagovor postavio i na You TUBE za “širu konzumaciju”.
Naravno nadam se da ni cenjene kolege novinari Peđa i Zvonko neće zameriti a njih nisam ulinkovao jer nemaju svoje blogove, mada sam siguran da su to sigurno pokušali pa pokrenu – više puta. Bilo kako bilo, teoretski su na sasvim dobrom putu, a vremenom i upornošću mladi i ambiciozni sve mogu postići.
I na kraju, rekoše mi prijatelji i da u tekstu od 3. februara navedem mogućnost da neko prilikom javnog nastupa sklon tremi i nesnalaženju i pored izuzetnog obrazovanja i snalažljivosti u svim ostalim situacijama. U pravu su- ima i toga, ali to opet nema veze sa nemogućnošću da iz sebe izbaciš pravu reč u pravom trenutku, to je nešto drugo. Menije trema sa besciljnim lupetanjem i nepovezanim izlaganjem prosto nespojiva.
p.s. pod pojmom “Svoj blog” još uvek uporno smatram lokaciju na internetu na kojoj vlasnik pored svega i svačega što kao i svi ostali rade i copy-paste (rizuje) ima barem JEDAN svoj autorski tekst.
Evo i te montaže >> (Hvala Neni i Darku)
In: Digitalna motika
5 Feb 2010Za sve koji nisu bili u mogućnosti sinoć da pogledaju ili su preko video streama imali smetnje u prenosu emisija televizije “Sezam” o Blogerima i politici. Gosti u studiju Zvonko Damjanović (KC Bor), Jugoslav Jovanović (Borska inicijativa) i Zoran Stanković (E-stav). Voditelj Peđa Ivković. Siguran sam da ćete uživati.
Blogeri i politika from Bor grad INFO on Vimeo.
In: Aktuelnosti| Svaštara
4 Feb 2010Rad sa ljudima ili njihovim izjavama, pisanim i nepisanim umotvorinama pored svih lepota komunikacije podrazumeva niz uglavnom interesantnih zapažanja ukoliko se svome poslu predate u potpunosti. Ko je kakav, kome i koliko simpatičan ili ne, može se zaključiti po nizu karakteristika u ponašanju, govoru pa čak i po mimici koju koristi tokom svog javnog nastupa.
Primetio sam da su stilovi razni i da se u javnom nastupima uglavnom i po svaku cenu pokušava sakriti nedostatak, što je sasvim prirodno. Tako jedni izbegavaju LIVE komunikaciju zbog nedostatka talenta za klasično besedništvo, nekolicina nikada ne pristaje na duel varijante ,zbog problema sa temperamentom a veliki i ponajveći je broj javnih ličnosti koje jednostavno ne možete prepoznati prilikom beleženja izjave u direktnom kontaktu, daleko od naučenog i ustaljenog koncepta i modela. Tražiće da im se pitanja ranije pošalju sa mogućnošću modifikovanja kao i same teme, biraće mesto susreta ili izvoljevati uz niz svakojajih drugih smešnih zahteva, sve dok ne budu potpuno spremni i sigurni u “svoj” stav ili sebe lično.
Čarolija bavljenja politikom i javnim životom u nas omogučila nam je da sa visokih funkcuonerskih dužnosti svakodnevno možemo čuti veličanstvene oratorske tvorevine ljudi koji ne moraju biti ni “previše” obrazovani ali čak ni “prosečno” inteligentni. Novinari su po tom pitanju u povlašćenom položaju kad se radi o ocenjivanju i klasifikaciji po kategorijama ali moje pitanje za ovu priliku je veoma jednostavno i vezano za nešto sasvim novo. Vezano za sasvim neverovatnu vrhunski popularnu, najrasprostranjeniju i nezaobilaznu podštapalicu ili reč ZNAČI, koja je preplavila medije, trgovine, kafane, kongrese, protesne skupove, humanitarne koncerte, audicije, demonstracije homoseksulaca, poljoprivrednika iili pijačnih prodavaca, redove ispred banke ili supermarketa, cenjkanja ispred pijačnih tezgi, sve ostale javne i tajne skupove, ćaskanje uz kafu i ostalo čega se na svu sreću, ovom prilikom nisam setio.
Koje je pravo značenje i namena revolucionarne srpske mode u saopštavanju svojih misli i šta uopšte reći o običnom narodu kada je, gradonačelnik velikog grada, i direktor jednog od najvećeg srpskog preduzeća u obraćanju auditorijumu koriste dinamikom od 4Z/m ( izgovore je u proseku četiri puta u minutu). Da li je, znači ova moda nedostatak elokvencije, rezultat loše koncentracije ili mode – ne znam, ali znam da je njena upotreba nakaradna, kontraproduktivna i smešna težnja ka modernom načinu izražavanja ili znak da treba ponekad više čitati, ali na glas i to sat- dva dnevno. Zaista poželim da se u upotrebu vrate kao previše korišćene “OVAJ”, “MISLIM”, “OVO”, “OVOGA”, i druge ,sada već istorijske i staromodne reči koje su prema ovoj novoj naivne, simpatične i nekako akustičnije ali ….
Znači Kraj- nema više.
In: Aktuelnosti| Umetnost
3 Feb 2010Izvor: Međunarodni radio SRBIJA
LOS ANĐELES – Naučno-fantastični blokbaster “Avatar” Džejmsa Kamerona i ratna drama “Katanac za srce” Ketrin Bigelou prednjače u trci za Oskara sa po devet nominacija, među kojima je i nominacija za najbolji film u protekloj godini. Za prestižnu nagradu Američke filmske akademije za najbolji film nadmetaće se još osam filmova, pet više nego do sada: “U vazduhu”, “Slepa strana”, “Dragocena”, “Distrikt 9″, animirani film “Do neba”, “Prokletnici”, “Obrazovanje” i “Ozbiljan čovek”.
U kategoriji za najbolju mušku ulogu nominovani su Džef Bridžiz (Ludo srce), Džordž Kluni (U vazduhu), Kolin Firt (Samac), Morgan Frimen (Nepobedivi) i Džeremi Rener (Katanac za srce). Oskara za najbolju žensku ulogu mogu da očekuju Sandra Bulok (Slepa strana), Helen Miren (Poslednja stanica), Keri Maligen (Obrazovanje), Gabori Sidibe (Dragocena) i Meril Strip (Džuli i Džulija). Nominavani glumci za najbolju sporednu ulogu su, u muškoj kategoriji Met Dejmon (Nepobedivi), Vudi Harelson (Glasnik), Kristofer Palmer (Poslednja stanica), Stenli Tuči (Divne kosti) i Kristof Volts (Prokletnici), a u ženskoj Penelope Kruz (Devet), Vera Farmiga (U vazduhu), Megi Gilenhal (Ludo srce), Ana Kendrik (U vazduhu) i Mo’Nik (Dragocena). Oskaru za najbolju režiju mogu da se nadaju, kao što se i očekivalo, Džejms Kameron (Avatar) i Ketrin Bigelou (Katanac za srce), ali i Kventin Tarantino (Prokletnici), Li Denijels (Dragocena) i Džejson Ritman (U vazduhu). (Tanjug)
Svakodnevno jutarnje čitanje “štampe” u poslednjih 5-6 godina ne prati miris roto-papira, pomešan ofset bojom pa ni listanje tamo-vamo, preko reda, pa šta “zakačim”. Ponekad mi nedostaje ona lagana jutarnja nervoza, kad su baš one stranice koje želim da otvorim slepljene, pa kao “sluđen” moram sabajle da zapalim cigaretu i “kao” smrim živce. Ni slutio nisam da će mi nedostajati nekvalitetna debela i jeftinija ‘artija, koju su naši štampari kompenzovali za ko zna šta, kako bi uopšte mogli da objave broj i zarade nešto, loš i na brzinu urašen urađen prelom, od kojeg se novina ni po vetikali ni po horizontali ne može lepo složiti tradicionalnom lupkanjem po stolu pored šolice kafe i svašta nešto vezano za stare dobre štampane novine.
Mnogo toga se promenilo, dosta toga više ne postoji u izvornom obliku, a život ide dalje. Tehnologija i modernizacija medija mrvi sve pred sobom i Bogu hvala, ni nas nisu zaobišle. Činjenica koja se nažalost nikada neće promeniti vezana je za redakacijsko kvalifikovanje i plasiranje informacija i najezdu “vikend” novinara.
Dinar sa svojim usponima i padovima od po recimo smešnih 0,009 % , izjave estradnih umetnica i neostvarenih političara, neproverene i nepotvrđene vesti i nezadrživo utrkivanje u senzacionalizmu i tračarenju, i slične informacije, još uvek nažalost sačinjavaju kostur uređivačke politike većine veoma prodavanih i dobro praćenih medija. Neke vredne informacije nažalost “nisu vest” i ne prodaju list ili glasilo pa samim tim ih i ne treba tretirati preterano. Čak i kada se urednik ili uporni novinar dokopa kakve dobre i vredne vesti često se dešava da se ista prepisuje, prepričava i menja objavljujući se nekoliko narednih dana ali i sedmica.
Nije mi cilj da prozivam, na sreću veliku većinu kolega koji rade pošteno poštujući kodenks novinarskog zanata, već samo da upitam vide li, i imaju li mehanizam za borbu protiv ovakvih pojava. Imaju li načina da prepoznaju i uvide opasanost koja se pojavila u nekontrolisanoj poplavi nadolazećih polupismenih, bahatih, koristoljubivih i prevrtljivih novinara kojih je sve više i koji će ono malo lepo napisane reči, korektno postavljenog komentara na neku od njih ili korisnu i važnu informaciju iskoristiti i pokvariti svojim shvatanjem žurnalizma i novinarskog posla.
Pojava novinara plaćenika, utrkivanje u brzini objavljivanja “važne informacije”, bez trunke ukusa i minimuma potrebne forme, beskompromisno i napadno poznavanje svega i svačega nije, i nikada neće biti vrlina dobrog i objektivnog novinara.
Slažem se naravno da treba istraživati, ponekad biti i drzak i provokativan, ali se ne slažem sa činjenicom da šturo objavljena vest o minstrovoj ljubavnici, ili privatnom životu estradnih umetnika može biti važnija i vrednija o nizu događaja u kojim se pominju mladi, obrazovani, uspešni, pošteni i pametni ljudi, jer novinari su ipak misionari savremenog društva. Oni bi trebali pomoći ali na bazi objektivnih i relevantnih informacija da slika o Srbiji ne bude više tako mračna a mlade pokušaju bar na taj način opredele na znanje, poštenje i ljubav, bez droge, kriminala i nemorala. Nekim čudnim spletom okolnosti to ipak nije tako.
Zbog toga se ne treba preterano zaprepaštavati što se deca ubijaju u zakazanim tučama, što je opijati stigli i u niže razrede osnovnih škola i što je manjina koja želi da radi ili nauči i postigne nešto ismevana, pa čak i maltretirana od onih drugih koji “uče život” čitajući dnevne novine ili posećujući inernet prezentacije pune senzacionalnih rukotvorina redakcija koje interesuje samo novac, moć i lična promocija.
Sve dok barem ne pokušamo da takve pojave osudimo i proteramo sa naslovnih strana, u nadi da će i država shvatiti šta i kako treba preuzeti stanje se neće bitno menjati, a novinari u tom procesu dosta mogu pomoći. Za početak je dovoljno da se ružan i neprijatan događaj na lokalu bar ne prepisuje iz dana u dan u više kombinacija sa drugačijim naslovom, jer to nikome neče vratiti sina, supruga ili život – nažalost.
Rekao bih dosta toga, ali ne znam odakle da krenem i gde i kako bi se to završilo, pa verujem da će biti bolje da me neko dopuni, koriguje ili upozori na opravdanost slobode koju sebi ovakvim tekstom dajem.
In: Digitalna motika
25 Jan 2010Teško je predvideti nas balkance. Veoma teško.
Sva ta silna finansijska sredstva, mere i obećanja kojima nam, izgleda, bez ikakvog našeg interesovanja (i želje) pomažu, otkrivajući neslućene mogućnosti razvijenog sveta, su izgleda potrošene uzalud. Neće balkanac da sluša i veruje pa to ti je. Kao da im je promaklo da vekovima ne verujemo svojim precima, rodbini, rodnoj grudi a boga mi ni sebi samima. Ne razumem zašto su rešili da nas ničim izazvano transformišu iz domaćeg teglećeg i tvrdoglavog goveda, u nekakvog europskog gluvonemog i kratkovidog vola, i dokle ćemo baš mi biti najpogodniji za eksperimente?
Neko je “tamo gore” bio uveren da ćemo po starom dobrom običaju pasti u panični strah, kupovati i po nekoliko vakcina za štek – onako da se nađe, slično histeričnoj kupovini zejtina, masti ili brašna čim neko na RTS-u, kao slučajno pomene krizu, nestašicu ili, dalekobilo rat. Džaba im i nada da će se pojaviti i “nakupci” koji će prepordavati i usitnjavati tržište spašavajući nas od nastupajućeg sveopštog pomora kad narod neće pa neće.
Neko je kupio toliko toga, bez ikakve zaštitne klauzule po pitanju mogućih otežavajućih okolnosti u samom ugovoru, kao da je nabavka rađena za neku omanju prodavnicu a distributeri, nisu ni jednom izašli sa preciznim i uverljivim objašnjenjem o načinu vakcinisanja sa kontraindikacijama. Ne treba pominjati naravno ni da je obavezna i revakcinacija, i da vakcina ima svoj rok trajanja, a sam nastup u medijima je katastrofalno loše odrađen. Smešni plakati sa zavrnutim rukavom osoba kiselog izraza lica su više ličili na nešto drugo od zamišljenog.
U samom početku je “obaveza” vakcinisanja prezentovana kao star kulture i kućnog vaspitanja. Nepotrebno je bilo diskutovati, jer se naravno drugačijem razmišljanju nije bilo mesta na pragu kandidature za za članstvo u EU. Kada je postalo vidljivo da se lepim neče postići željeni rezultat, krenule su opomene, prozivke i u talase podeljen nalet pandemije a pošto ni to nije bitnije popravilo interesovanje počeli su javno da se vakcinišu ministri, polsanici i ostale javne ličnosti.
Vakcinisali smo se i vakcinišemo godinama-zar ne?- stizali su komentari iz ministarstva. Da to nije bilo tako šta bi bilo sa našom decom i starim licima kroz sav taj period.
Svakako da je tačno i da zdravlje građana treba zaštiti ali pokušavam da se setim kada je vođena kampanja kojom su bili predviđeni i slobodni dani za one koji se vakcinišu. Čemo sve tu? Izgleda da će taj obavezni vid zdravstvene zaštite koštati građane kao i proces uništavanja neupotrebljenih doza iako oni koji se vakcinicaše ne dobiše obaveznu drugu vakcinu.
Meni ništa nije jasno, a vama?
Pre nekoliko dana sam počeo da odlažem objavljivanje ovog teksta i mada sam pokušavao da izvučem iz sebe maksimum i saznam šta piše Čarolija, a kod nje se dosta toga lepog i dirljivog može pročitati, koga ovom prilikom preporučuje Varagić, a kada on preporuči- plivaš i uzvodno brzo i lako, (osim ako sa Milojem ne locira podobnost posete ugostiteljskim obkjektima a u zavisnosti od kapaciteta obližnjih parking mesta), kolika je moć edukativne preciznosti u nastupu DDj, koja integriše praktično i važno sa lakom neopterećujućom diskusijom u komentarima, i odakle više borski Deda izvlači sve te viceve i sličice, ali nažalost nisam siguran da sam u tome i uspeo.
Nisam baš siguran ni da sam razumeo u potpunosti ili nosam dovoljno pažljivo čitao, neke od tekstova momka i cenjenog kolege koji se predstavlja kao Novinarska Patka a piše brzinom svetlosti, kako se i kreće blogosverom i @Twitterom poslednjih 6 meseci, a svakako nisam propustio info o VIP žurci, sa malim zakašnjenjem, i pogledao slike na blogu Miloša Petrovića, sa kojim nikako da se sretnem i popijem kaficu uprkos par pokušaja, po svemu sudeći zbog gomile obaveza u kojima smo obojica ovih dana.
Nisam propustio da primetim da Dejan već predugo nije ništa napisao, predpostavljam zbog uživanja u prazničnim danima odmora i opuštanja kao i Moošema koja od “PR sa lukom …” nije svom blogu dodala ni jedno slovo ali i da Mahlat oupšte ne želi da razume nas koji smo malo sporiji u praćenju, pa mi se pre neki dan desilo da na trenutak nisam umeo da nađem post koji želim da komentarišem. To se dogovilo zbog toga što je, dok sam pisao komentar na jedan izbacila 4 nova teksta, pa sam pomislio da sam ipak popio previše soka od jabuke tog jutra.
Raduje me svaki novi tekst koji izbaci Punky, koji me između ostalog oduševljava svojim upornim i kvalitetnim radom na Ubuntu projektima, Jugina inicijativa da se neka dešavanja u Boru definitivno privedu istini i pravdi i Nenin smisao za povlačenje simpatičnih paralela sa veoma interesantnim zaključcima u obliku žela.
Možda je uzrok što sam poslednjih par meseci više posvećen Twitter zajednici, što svakako nije opravdanje i izgovor ali najtoplije ću Vam ovom prilikom još preporučiti i nekoliko korisnika Twittera , koje možete lako nači i u blog-varijanti a to su @verkic, @AleksBasara, @Bednopiskaralo, @gadgeterija, @Miss_Cybernaut, @SoraZG, @Lavche73, @goran_anicic, i na samom kraju izraziti poklon-nadu da www.listanje.com još dugo neće biti slobodan domen.
S poštovanjem @Borrsky
In: istine
10 Jan 2010Izvor: Jutarnj list
Michael Jackson je ubijen! Tako se barem stoji u službenom zapisniku o autopsiji zvijezde u kojem je jasno naveden uzrok smrti: kralj popa umro je zbog prevelike doze Propofola, lijeka protiv bolova, koji mu je ubrizgan u venu.
Dokument koji je objavio britanski News of the World time je ujedno otkrio i glavnog sumnjivca. Riječ je o Michaelovom liječniku 56-godišnjem Conradu Murrayju koji se već priprema za suđenje. Unajmio je skupe odvjetnike, među njima i Michaela Flanagana, hollywoodskog odvjetnika koji je jednu medicinsku sestru već oslobodio tužbe koja ju je teretila za ubojstvo izazvano pogrešnim davanjem Propofola.
Optužnica koja se očekuje liječnika će najvjerojatnije teretiti za ubojstvo iz nehaja. Murray je policiji priznao kako je 50-godišnjem Michale Jacksonu ubrizgao Propofol i neke druge lijekove nekoliko sati prije njegove smrti.
- Vjerujemo policiji. Želimo da dobro pripreme slučaj kako bi optužili čovjeka odgovornog za Michaelovu smrt – izjavio je izvor blizak obitelji Jackson, tvrdi britanski tabloid.
Isti izbor tvrdi i kako obitelj preminulog Michaela smatra kako je za njegovu smrt odgovorno više osoba, a ne samo liječnik.
In: Pravoslavlje
7 Jan 2010Najradosniji praznik među svim praznicima, kod Srba je Božić. Praznuje se tri dana. Prvi dan Božića je uvek 7. januara. Na Božić ujutro, pre svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i prangija i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja.
Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odelo, i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Posle službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju rečima: “Hristos se rodi!” i otpozdravljaju: “Vaistinu se rodi!”
Valja napomenuti da se ovako pozdravlja i govori sve od Božića do Bogojavljenja. Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane sa ovim radosnim božićnim pozdravom, i oni mu otpozdrave ljubeći se međusobno i čestitajući jedni drugima praznik.
Položajnik
Na Božić, rano pre podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namernik, i on se posebno dočekuje u kući, i zove se položajnik.
Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: “Koliko varnica, toliko srećica, Koliko varnica toliko parica (novca) Koliko varnica toliko u toru ovaca, Koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, A najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj”.
Položajnik simvolički predstavlja one Mudrace koji su pratili zvezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica posle toga posluži položajnika, i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovek, koji na Božić, i za celu narednu godinu donosi sreću u kuću.
Česnnca
Rano ujutro na Božić, domaćica zamesi testo od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak. Domaćin od pečenice za Božić seče najpre levu plećku, glavu i deo od rebara. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali sveću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi celu kuću. Ukoliko neko zna peva božićni tropar, a ako ne, čita se “Oče naš” naglas. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko delova koliko ima ukućana Onaj ko dobije deo česnice u kojoj je novčić, po narodnom verovanju, biće srećan cele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sedaju za trpezu.
Božićna pečenica
Prema narodnim običajima, jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i vuče korene iz vremena verovanja pre hrišćanstva, a pominje se i u starozavetnim knjigama. Poreklo je sigurno iz vremena mnogoboštva, a Crkva je ovaj običaj prihvatila i blagoslovila, sa obrazloženjem da pose Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jaka i mrsna hrana dobro dođe.
Za pečenicu se obično kolje prase ili jagnje, a uz to neko još kolje i priprema pečenu ćurku, gusku ili kokoš. Običaj vezan za klanje pečenice, ostao je verovatno iz starih mnogobožačkih vremena, vezan za žrtvoprinošenje. Crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jača hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime.
In: Digitalna motika
31 Dec 2009
Danas ispraćamo dvehiljadeidevetu godinu- neponovila se. Bićemo večeras srećni, nasmejani i veseli. Uglavnom. Nekom je taj oblik facijalne pareze ili kez po default- u učitan u “preview modus” a neko će stvarno iz nekog razloga biti srećan i zadovoljan kada se odbrojavanje završi i krene višednevna-danonoćna kanonada svakojakih pucajućih i detonirajućih- uglavnom zabranjenih sredstava. Petarde su veoma opasne, i preprodaja će biti strogo sankcionisana ali se mogu kupiti u redovnoj prodaji po izuzetno pristupačnim cenama. Kakve veze imaju ove dve činjenice to jest odluke ne znam ali od koga je – dobro je.
Ispraćamo godinu u kojoj smo prvo najebali k’o žuti, “krizirali” sa ostatkom razvijenog sveta, a onda su nam pred novu godinu dodelili-bez prava na žalbu šengen-lizalicu divnih boja i predivnog ukusa. Celofan na toj lizalici je tako dobronamerno zalepljen (u našem interesu -naravno) da neki još uvek nisu počeli sa lizanjem ali … “Ko žurio-vrat slomio”. Prilikom verifikovanja tog istorijskog dokumenta čelnici EU su nam poručili da mi ne možemo nikad da budemo toliko inficirani koliko oni mogu da nam prodaju vakcina i pokažu svoju brigu i pažnju uprkos tome što znamo gde je Mladić a nećemo da im ga isporučimo. Šta će njima taj čovek- ne znam. Ni ove što smo im do sada isporučili nisu umeli ni da sude a ni da osude kako treba. Njihova noćna mora i onaj kojeg su najviše optuživali posle Slobe (koji izgleda pobrako vrste i količinu tableta koje treba popiti jer mu nije bila Mira pri ruci), Vojislav Šešelj je najbolji dokaz i po svemu sudeći će ga uskoro moliti da sam ode. Partija mu je desetkovana, tribunal je u krizi jer sve više sudija ne želi da učestvuje u maratonskim pretresima analizirajući Šešeljevu tvrdoglavost i upornost i sve se to više i ne isplati. Kažu da je sve to pre za neku dobri psihijatrijsku kliniku.
Novogodišnji praznici su oduvek bili pokazatelj naše nepobedivosti i megaponosa, jer što je kriza snažnija mi bivamo nekako jači i veseliji. Inat, ili tako nešto- ne znam. U poslednjih nekoliko godina pa i uoči doćeka 2010 godine ustaljene žurke po gradskim trgovima sa trubačima, rakijom i mezea s’ nogu, su počeli da nam dovode čak i vidno veći broj turista iz okruženja, ali nismo se proslavili u organizaciji, profitu,. Ne umemo mi da unovčimo ništa pa ni to jer smo histerični i sujetni a i upravo zbog toga što smo svi – NAJPAMETNIJI. Nije mi samo najjasnije ove godine to sa besplatnim klizalištem. Malo li će biti povređenih, ubodenih, nabodenih i pretučenih pa im je to BESPLATNO klizalište u novogodišnjoj noći preko potrebno.
Po pitanju ekonomsko-politilke situacije je sve jasno i čak se i plavuši smučilo sve to što se priča i radi, a intregracije, pridruživanje i interesi građana se i dalje vrte u krug i izjavama svih zvaničnih i nezvaničnih predstavnika naroda i njihove volje. Po svemu sudeći i ta narodna volja i interes građana će u idućoj godini dobiti svoju ambalažu, i cenu jer je daleko najisplativiji proizvod evropske Srbije sa već duži period trajnom tendecijom porasta popularnosti,potražnje i prodaje. Nešto što nije jasno je, čije su zapravo pare koje je uplatio FIAT. Da li je nezamenljivi Mlađa odvojio crkavicu od svojih provizija da bi spasio reputaciju večitog ministra ili su i Italijani prolupali načisto k’o mi, ne znam- ali novac je tu i Kragujevački region je barem na kratko spašen. Sa RTB Bor i istočnom Srbijom je situacija gotovo neobjašnjivo drugačija ali o tome drugi put. Ipak je nova godina- jel?
Da ne dužim, zagoreće mi ruska salata
a i krčkanje sarmi i ostale đakonije čekaju na mene (novogodišnja trpeza je moja najomiljenija “briga”). Svima želim srećnu i uspešnu novu 2010, zdravlje i puno sreće jer će nam sreća ipak biti najneophodnija. Budite nasmejani i okruženi ljubavlju i pažnjom, nemojte se uspavati i propustiti nešto važno, i pažljivo slušajte svoju lepšu/bolju polovinu. U novogodišnjoj noći priznajte sebi sve ono što su vam drugi već više puta rekli i biće vam mnogo lakše. Ne budite tvrdoglavi, ljubomorni, zavidni, nepoverljivi i maštajte što više. Možda vam se nešto i ostvari – možda i ne, ali osećaćete se sigurno mnogo bolje.
S poštovanjem vaš Borsky

neka prava na tekstove zadržana
Blog je nastao sredinom 2005 godine ali je zbog neiskustva i "kratke pameti autora" jednom brisan i to pri preseljenju na novi hosting. Nastao je zahvaljujući prijateljima i dobrim ljudima koji su svoje znanje nesebično podelili sa svima nama koji smo tada pravili prve korake.
Autor se bavi novinarstvom od 1976 god. kada je sa nekolicinom istomišljenika radio omladinsku emisiju "Periskop" na radiju Bor. Potom je saradjivao sa Radijom Indjija i u Radijom X u Baselu. Po otvaranju internet Radija MISH i početka bavljenja blogovanjem osnovao je redakciju borskog informativnog centra Bor-grad INFO koja je jedan od najposećenijih borskih sajtova.
Vlasnik domena www.krajina.rs koji je u sastavu INFO centra član NUNS-a i Međunarodnog udruženja novinara (I.F.J.)
Borsky a.k.a. MISH.



