Skip to: [ trazi ] [ prikazi menije ] [ unosi ] Promeni header [ More ] [ Umetnost ] [ Ljubav ] [ Beskraj ] [ otvori/zatvori pregled unosa ]




Brega: Rado bih svirao Džeksonu na sahrani

  

Izvor: Press

Lider „Orkestra za svadbe i sahrane” kaže da ne bi odbio poziv da svira na sahrani kralja popa
Goran Bregovic, voda „Orkestra za svadbe i sahrane”, izjavio je da bi svirao na sahrani preminulog kralja popa Majkla Džeksona, ali i na svadbi svoje saradnice Severine Vuckovic.
Naime, pred zajednicki koncert koji je sa Severinom održao na opatijskoj Letnjoj pozornici, popularni Brega rekao je da bi svirao sve vrste svirki u skladu sa imenom svog prateceg benda.
- O, dobar sam ja za sahrane. Da su clanovi familije pokojnog Majkla Džeksona bili pametni, sigurno bi me angažovali za tu priliku – rekao je Bregovic delimicno u šali, i nadovezao se o planovima za „tezgarenje”: – A na Severininoj svadbi cu nastupiti sa zadovoljstvom. Specijalista sam i za sviranje na svadbama – rekao je Goran Bregovic.
Severina nije želela da precizira datum kada ce se udati za Rijecanina Slavka Šajinovica, s kojim ce u oktobru proslaviti prvu godišnjicu ljubavne veze, ali je prokomentarisala da je ipak puno bolje da joj Brega svira na vencanju nego na sahrani.

.


 

Rokerski saveti

Sumoran je svet mlade osobe u Srbiji danas i sumoran je rokenrol koji oni stvaraju. Sasvim je prirodno, onda, što grupa „Nežni Dalibor” peva „Samo magli pripadam”

Otkako se pojavio, rokenrol predstavlja neku vrstu ogledala u kojem se vidi izuzetno precizna slika društva i kulture. I dok u toj slici na internacionalnom planu dominiraju moda i uopštavanja koja su neophodna da bi rokenrol bio prihvatljiv svima na Zemljinoj kugli, u slici na nacionalnom planu cesto dominiraju kriticki elementi bunta i nezadovoljstva koji igraju primarnu ulogu u podsticanju rokerske imaginacije. Rokenrol, odnosno njegova glavna struja, nikada nije prestao da bude glas savesti otvoreno reagujuci na razne nepravde. Ako je to tacno, kakva slika o mladima u današnjoj Srbiji može da se dobije na osnovu slušanja novije rokenrol produkcije? Istina, zasnovana je na malom uzorku – preslušao sam samo sedam-osam novijih kompakt-diskova srpskih rok-grupa, ali verujem da bi i znatno veci uzorak dao slicne rezultate.

Rokerski glas cesto je glas samoce, prouzrokovane nesposobnošcu pojedinca da se prilagodi društvu, odnosno mnogo cešce, nespremnošcu društva da prihvati „neprilagodenu” mladu osobu. To se dobro uocava u pesmama grupe „Repetitor” koja peva, na primer, „Moj život nije u mojim rukama”, „ne treba mi niko da mi kaže da me voli” ili, potresno „deset puta nedeljno setim se da sam živ, ali nikad ne znam šta cu s tim”. Strah od sistema prepoznaje se u „orvelovskim” stihovima „uzece slamcicu da ti mozak popiju”.

Grupa „Slaptrap” na slican nacin ukazuje na televiziju kao na izvor zla: „na TV-u nešto nude, baš se trude da me slude”. U drugoj pesmi, ironicno savetuju mladom coveku: „Prodaj se za veliku lovu, budi lep i glup, uživaj u životu”, ali takode konstatuju „ne želim da se spustim u blato ovog grada”. Isto je to blato o kojem, u pesmi pod tim naslovom, peva grupa „Klopka za pionira”. Oni kažu: „Blato je svuda u stvari – blato te gazi – blato ne odlazi – blatnjavo sutra – blatnjav iznutra”.

Kakva mlada osoba raste u tom duhovnom blatu? To je osoba koja, ne uspevajuci da se oslobodi blata, postaje destruktivna, nesposobna da voli ili da bude voljena. O takvoj osobi, verujem, govori pesma „Mržnja” grupe „Klopka za pionira”: „Mržnja sveta srce mi ispuni, sve mogu da razorim, da zapalim i da srušim, da osetim mir u duši; jer kad mrzim ja postojim, a kad volim ja se bojim”. Ovo je savršena slika mentalnog stanja mladih srpskih (i svih ostalih, naravno) jurišnika koji sve probleme žele da reše batinama, nasiljem i prezirom, jer se boje dobrih osecanja. U njihovoj svesti nežnost je simbol kukavicluka, a ljubav je simbol poraza.

U pesmi „Copor” grupa „Klopka za pionira” dodatno to razjašnjava: „U coporu sanjam, coporu se klanjam, u coporu strah me nije, copor može da ubije”. Taj copor „misli mesto mene, mesto mene gleda”, i stoga „ne napuštaj copor, ko ce da te štiti, ili si u coporu, il’ te nece biti”. Za suprotstavljanje takvoj ideologiji neophodno je formirati svoj stav, odnosno misliti svojom glavom. To kaže i grupa „Repetitor”: „Gledam svojim ocima, polako se oslobadam”.

Bez toga, bez licnog stava, mlad covek je uvek u opasnosti da bude zloupotrebljen. U vremenu u kojem živimo teško je održati se na površini i objektivno sagledavati situaciju. Društvo, sistem, okolina uglavnom ne vole pojedinca koji pokazuje tendencije da bude drugaciji. „Ova sredina drži ga pod vodom”, kako peva grupa „Klopka za pionira”, „ona ga davi, da mu malo vazduha, pa kaže sad me slavi”. Sve, dakle, ima svoju cenu i svaka se lojalnost placa. Uostalom, sumorno ce zakljuciti ova grupa: „Kada rec ne vredi, pištolj može da ubedi, pištolj rešava nesporazume, da strasti stiša pištolj ume”.

Da, sumoran je svet mlade osobe u Srbiji danas i sumoran je rokenrol koji oni stvaraju. Sasvim je prirodno, onda, što grupa „Nežni Dalibor” peva „Samo magli pripadam”, jer ta nepotpuno definisana zona, to maglovito podrucje u kojem nema cvrsto utvrdenih granica, predstavlja utocište od sveta u kojem je nasilje jedna od retkih izvesnosti. Ali magla nije dovoljna bez reci. Stoga ponekad treba ozbiljno saslušati ono što mladi nastoje da izraze svojim stihovima i svojom muzikom. Ako se mnogi mladi ljudi, da parafraziram grupu „Klopka za pionira”, osecaju kao stranci iako su kod kuce, onda je to znak da je došlo vreme da se ta kuca sredi i ocisti od raznoraznih uljeza, da postane njihov pravi dom.

David Albahari

[objavljeno: 16/06/2009] Politika ONLINE

Vidovdan

- Danas je narodni i crkveni praznik Vidovdan, čiji naziv potiče od svetog Vida, koji je, prema predanju, bio čudotvorac i iscelitelj, naročito u lečenju očiju. Od Kosovske bitke, na Vidovdan 1389, obeležava se i kao dan svetog velikomučenika cara Lazara i ostalih srpskih mučenika. Zbog toga se tog dana ne peva, ne igra i ne veseli. Predanje kaže da kukavica koja se oglasi u proleće prestaje da kuka posle Vidovdana.

1389 godine na današnji dan na polju Kosovu odigrala se presudna bitka srpske i turske vojske, bitka koja je označila početak kraja nezavisne srpske države i otvorila vrata Turcima za dalji prodor u Evropu. Oskudni istorijski podaci ne otkrivaju tok bitke, čak ni pobednika. Pretpostavlja se da je turski sultan Murat I, koji je na Kosovo stigao sa sinovima Bajazitom (potonji sultan Bajazit I) i Jakubom, predvodio 40.000 vojnika, a da je srpski knez Lazar Hrebeljanović sakupio 25.000 boraca. Srpski kralj Bosne Tvrtko I Kotromanić – koji je knezu Lazaru, suočenim sa islamskom najezdom posle pada u vazalni položaj romejskog (vizantijski) i bugarskog cara, pritekao u pomoć odredom pod komandom velikog vojvode Vlatka Vukovića – pisao je Trogiranima 1. avgusta 1389. o pobedi nad Turcima. Slično pismo poslao je u Firencu, odakle mu je odgovoreno da već znaju za turski poraz. Na pobedu Srba posredno ukazuje i dnevnik s puta u Carigrad ruskog mitropolita Pimena, u kojem se pominju veliki neredi u Turskoj 12 dana posle Kosovske bitke. U bici su poginula oba vladara – kneza Lazara Turci su zarobili i posekli, a sultana Murata I ubio je srpski ratnik Miloš Obilić, probivši se kroz tursku vojsku. U svakom slučaju, nesporna je posledica sudara hrišćanstva i islama i dveju u svemu različitih kultura – Srbija je, budući da nije imala tako velike rezerve kao Otomansko carstvo, ubrzo postala vazalna država. Sedam decenija kasnije, pokorena je i potom provela četiri veka u ropstvu. Kosovskoj bici prethodio je poraz Srba na Marici 1371, kad su poginuli gospodari srpske države Makedonije, kralj Vukašin Mrnjavčević i njegov brat despot Jovan Uglješa. Turci su potom dvaput upadali u zemlje kneza Lazara, ali su potučeni 1381. kod Paraćina i 1386. kod Pločnika, a osetne gubitke naneo im je i vojvoda Vuković 1388. kod Bileće. Kosovska bitka postala je predmet legende, najpre kod bugarskog pisca Konstantina Filozofa u “Životu despota Stefana Lazarevića”, zatim kod dubrovačkog istoričara Mavra Orbinija u delu “Il Regno degli Slavi” (Carstvo Slovena), a najviše u ciklusu veličanstvenih srpskih narodnih pesama.

Zemlju će „okrznuti” asteroid

asteroidŽENEVA – Astronomska opservatorija u Viku, na severozapadu Švajcarske, registrovala je asteroid precnika 800 metara koji se približava našoj planeti.

Nazvan „2009KL2”, asteroid ce pocetkom septembra projuriti na 67 miliona kilometara od Zemlje.

Rec je o cetvrtom NEO objektu (Near Earth Object) koji je registrovan sa švajcarske teritorije, saopštilo je Švajcarsko astronomsko društvo.

Ovaj asteroid pripada porodici svemirskih tela cija se orbita ukršta sa orbitom Zemlje.

Neki naucnici veruju da je upravo jedno ovakvo telo u koliziji sa zemljom izazvalo nestanak dinosaurusa pre 65 miliona godina.

Tanjug
[objavljeno: 26/06/2009.]